Prema odredbi člana 2. Stav 4. Pravilnika, obveznikom koji vrši usluge prevoza dobara, u smislu ovog pravilnika, smatra se obveznik koji faktički vrši prevoz dobara, kao i svaki drugi obveznik koji se obavezao da će izvršiti prevoz dobara.
Važno je napomenuti da se ova definicija odnosi na sve usluge prevoza koje se pominju u Pravilniku, tj. ne odnosi se samo na uslugu prevoza koja je povezana sa uvozom dobara, već i na prevozne usluge koje su u vezi sa izvozom, tranzitom ili privremenim uvozom dobara, odnosno usluge prevoza koje su u vezi sa unosom dobara u slobodnu zonu.
Usluge prevoza koje su povezane sa uvozom dobara
Uslugama koje su povezane sa uvozom dobara smatraju se pre svega usluge prevoza dobara koja se uvoze, ali i usluge utovara, pretovara i skladištenja robe, špediterske usluge i dr. Prema odredbi člana 24. stav 1. tačka 1) Zakona, promet predmetnih usluga je oslobođen PDV sa pravom na odbitak prethodnog poreza, ako je vrednost tih usluga sadržana u osnovici za obračunavanje PDV kod uvoza dobara.
To znači da na promet usluga prevoza dobara koja se uvoze, PDV se ne obračunava i ne plaća ako je vrednost tih usluga sadržana u osnovici za obračunavanje PDV kod uvoza dobara.
Međutim, odredbom člana 2. stav 1. Pravilnika propisano je da poresko oslobođenje za prevozne i ostale usluge koje su povezane sa uvozom dobara, obveznik može da ostvari ako ima dokaz da je vrednost tih usluga (dalje: sporedni troškovi) sadržana u osnovici za obračuna PDV pri uvozu dobara.
Prema odredbi stava 2. istog člana Pravilnika, dokazi da je vrednost usluga prevoza sadržana u osnovici za obračunavanje PDV kod uvoza dobara su:
-dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova (račun ili drugi dokument koji služi kao račun, izdat u skladu sa Zakonom) i
-prevozni dokument za izvršene usluge prevoza.
Obveznik PDV koji vrši promet usluga prevoza koje su povezane sa uvozom dobara, može da ostvari poresko oslobođenje za promet predmetnih usluga, ako:
-je trošak predmetne usluge nastao do prvog odredišta prevoza dobara u Republici Srbiji i ako
-poseduje dokument o vrsti usluge i iznosu sporednih troškova – račun ili drugi dokument koji služi kao račun, izdat u skladu sa Zakonom, kao i prevozni dokument.
Ako je naknada ili deo naknade za promet usluga prevoza povezanih sa uvozom dobara naplaćena unapred (avans), obveznik može da ostvari poresko oslobođenje ako poseduje račun o avansnom plaćanju izdat u skladu sa Zakonom.
Iz svega navedenog može se zaključiti da je prvi ključni uslov za ostvarivanje poreskog oslobođenja za promet usluga koje su povezane sa uvozom dobara, da je trošak tih usluga nastao do prvog odredišta u Republici Srbiji. Ako je usluga pružena nakon prvog odredišta u Republici Srbiji, promet te usluge je oporeziv PDV u skladu sa Zakonom, s obzirom da je pretpostavka da trošak te usluge nije uračunat u osnovicu za obračunavanje PDV kod uvoza dobara.
Iz tog razloga ključno je utvrditi mesto koje se smatra prvim odredištem dobara u Republici Srbiji, a koje je obično navedeno u otpremnici ili drugom prevoznom dokumentu. Ako nije naznačeno, to je mesto prvog pretovara dobara u našoj zemlji.
Drugi ključni uslov za ostvarivanje poreskog oslobođenja za promet usluga koje su povezane sa uvozom dobara, jeste da je vrednost tih usluga sadržana u osnovici za obračunavanje PDV kod uvoza dobara i da obveznik poseduje dokaz o tome.
Ako promet usluga koje su povezane sa uvozom dobara vrši strano lice domaćem licu koje je poreski dužnik za promet te usluge u smislu člana 10. stav 1. tačka 3) Zakona (u delu prevoza koji se odvija na teritoriji Republike Srbije), pravo na predmetno poresko oslobođenje ima i to lice kao poreski dužnik, pod istim uslovima, kao i obveznik PDV koji vrši predmetni promet (u tom slučaju primalac usluge ne obračunava PDV za promet predmetne usluge koji mu vrši strano lice).