Jedno od čestih, i u mnogim slučajevima, kompleksnih pitanja jeste kako razlikovati autorske naknade i naknade od usluga. Ovo pitanje ima još veći praktični značaj od 1. aprila 2018. godine kada su počela da se primenjuju nova pravila oporezivanja nerezidentnih pravnih lica po osnovu usluga. 

Budući da je u skladu sa novim članom 40. stav 1. tačka 5) Zakona, znatno sužen broj usluga koje su predmet oporezivanja porezom po odbitku, razlikovanje ove dve vrste naknada je bitno i sa stanovišta primene Zakona. Naime, izuzimajući tri vrste usluga koje su predmet oporezivanja u skladu sa novim članom 40. stav 1. tačka 5) Zakona, prihodi nerezidentnih pravnih lica po osnovu svih ostalih usluga nisu predmet oporezivanja porezom po odbitku. 

Sa druge strane, autorske naknade su i dalje predmet oporezivanja, pa pogrešno određivanje prirode određene naknade može da dovede do negativnih poreskih posledica. Na primer, ako obveznik neku autorsku naknadu pogrešno odredi kao naknadu od usluge, te ne plati porez po odbitku, rizikuje prekršajnu odgovornost, kao i plaćanje poreza po odbitku sa kamatom. 

Pitanje da li neka naknada ima karakter autorske naknade ili ne, određuje se u skladu sa domaćim propisima, kao što su Zakon o autorskim i srodnim pravima, ali i ostali zakoni koji uređuju određeno pravo intelektualne svojine. Drugim rečima, za potrebe primene Zakona nije bitno da li se neka naknada smatra autorskom naknadom u smislu UIDO. Tek kada dođe na polje primene UIDO, bitno je na koji način određeni UIDO definiše autorsku naknadu. 

S tim u vezi, ako se neka naknada ne smatra autorskom naknadom u skladu sa domaćim propisima i ako ta naknada nije predmet oporezivanja porezom po odbitku po nekom drugom osnovu u smislu člana 40. Zakona, u tom slučaju isplatilac neće imati obavezu da obračuna i plati porez po odbitku, nezavisno od toga što možda UIDO koji je zaključen da državom rezidentnosti primaoca prihoda predmetnu naknadu definiše kao autorsku naknadu. 

Na primer, čest je slučaj da domaća pravna lica plaćaju nerezidentnim pravnim licima naknadu za korišćenje servera. Prema domaćim propisima predmetna naknada ne smatra se autorskom naknadom, već naknadom od usluge. Prema većini UIDO koje je zaključila Republika Srbija predmetna naknada se definiše kao autorska naknada (osim kod UIDO koji je zaključen sa Republikom Hrvatskom). 

S tim u vezi, u skladu sa starim pravilima naknada za korišćenje servera bila je predmet oporezivanja u skladu sa članom 40. stav 1. tačka 5) Zakona, dok u skladu sa većinom UIDO, Republika Srbija ima pravo oporezivanja ove naknade po beneficiranoj poreskoj stopi. Dakle, u većini slučajeva primenom starih pravila, isplatioci su bili u obavezi da plate porez po odbitku prilikom isplate naknade za korišćenje servera (po zakonskoj ili po beneficiranoj stopi u skladu sa UIDO). 

Međutim, u skladu sa novim pravilima, isplatioci počev od 1. aprila 2018. godine, više nisu u obavezi da plaćaju porez po odbitku prilikom isplate naknada za korišćenje servera. Ovde je nebitno što odredbe UIDO naknadu za korišćenje servera definišu kao autorsku naknadu, budući da do primene UIDO u ovom slučaju neće ni dolaziti, jer predmetna naknada, u skladu sa novim pravilima, nije više predmet oporezivanja porezom po odbitku.