Kada je u pitanju mišljenje Ministarstva finansija o poreskom tretmanu  naknade troškova prevoza zaposlenima za dolazak na rad i odlazak sa rada došlo je do pogrešnog tumačenja mišljenja koje je objavljeno 3.6.2020. godine.

Ovo mišljenje protumačeno je pogrešno na način da više nije obavezno dokumentovanje predmetnih troškova, odnosno dostavljanje kompletne dokumentacije kojom se ovi troškovi dokumentuju.

Međutim problem nastaje u onom delu gde se Ministarstvo nije izjasnilo po pitanju obaveze dostavljanja računa za prevoz i dokumentovanje ove naknade računima, već se mišljenje odnosilo na priznavanje troškova prevoza zaposlenih za dolazak na rad i odlazak sa rada u poreskom bilansu poslodavca i to u onom slučaju kada se predmetni trošak kao nedokumentovan oporezuje porezom na zaradu  u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana.

Priznavanje troškova prevoza zaposlenih za dolazak na rad i odlazak sa rada u poreskom bilansu poslodavca:

U vezi sa mišljenjem Ministarstva finansija pojavila su se i neka druga razmišljanja a pre svega se odnose na određene protivrečnosti u vezi sa mišljenjem Ministarstva i protivrečnosti koje se nalaze u njemu, za deo koji se odnosi na priznavanje predmetnih troškova u poreskom bilansu poslodavca.

Iz mišljenja Ministarstva finansija navodi se da se nedokumentovani troškovi prevoza zaposlenih ne priznaju kao rashod u poreskom bilansu poslodavca u skladu sa tačkom 7a Zakona o porezu na dobit pravnih lica. Zaključak u vezi sa mišlljenjem Ministarstva finansija je da je Ministarstvo finansija korigovalo svoj stav u pogledu priznavanja predmetnih troškova u poreskom bilansu  i potvrdilo da se ovi troškovi čak i kada nisu dokumentovani u smislu člana 18 Zakona o porezu na dobit pravnih lica time oporezuju porezom na zarade i priznaju u poreskom bilansu u skladu sa članom 9 stav 2  zakona o porezu na dobit pravnih lica.

Uslovi za primenu neoporezivog iznosa koji je propisan odredbama Zakona o porezu na dohodak građana:

Budući da postoji veliko interesovanje poslodavaca da prilikom isplate primanja zaposlenom po osnovu naknade troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada primeni neoporezivi iznos predviđen članom 18 Zakona o radu a koje uređuje pravo zaposlenog na naknadu ovih troškova.

Zakon nalaže da ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz, zaposleni ima pravo na naknadu troškova u skladu sa Ugovorom o radu za dolazak i odlazak sa rada i to u visini mesečne prevozne karte u javnom saobraćaju. Zaposleni ovo pravo ostvaruje bez obzira da li koristi javni prevoz ili sopstveni prevoz.

U skladu sa tim na visinu naknade troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada utiče i:

-        Mesto rada zaposlenog

-        Mesto stanovanja zaposlenog

-        Cena karte javnog prevoza od mesta rada do mesta stanovanja

-        Evidencija o prisutnosti na radu zaposlenog.

Ipak, Zakonom nije predviđeno da zaposleni svakog meseca poslodavcu dostavlja dokaz o visini ovih troškova prevozne karte, cene goriva i slično.

Dakle možemo da zaključimo da je iznos do visine stvarnih troškova prevoza a najviše 3.998 dinara neoporeziv za poslodavca, te da ne podleže oporezivanju.

Međutim neoporezivi iznos se može primeniti samo u slučaju da se zaposlenom nadoknađuju dokumentovani troškovi prevoza, ali n jednom odredbom nije navedeno šta se smatra dokumentovanom naknadom troškova prevoza.

Kako bi se neoporezivi iznos priznao, poslodavac mora da ima verodostojnu računovodstvenu ispravu:

-        U slučaju da zaposleni za dolazak i odlazak sa rada koristi sopstveno vozilo( to bi bio objedinjen račun na ime poslodavca koji bi sadržao sve pojedinačne fiskalne račune za gorivo, bonove, kartice itd)

-        U slučaju kada zaposleni koristi javni prevoz ( koji bi saržao sve pojedinačne mesečne karte)

-        U slučaju korišćenja taxi prevoza ( koji bi sadržao sve pojedinačne taxi vožnje i iznose)

Uzimajući sve prethodne odredbe u obzir poslodavac ima dve opcije:

-        Da neće primenjivati neoporezivi iznos propisan odredbama ZPDG ( već će na ceo iznos ove naknade obračunavati porez na zarade po stopi od 10%)

-        Da će u cilju obezbeđivanja neoporezivog iznosa obezbediti svu neophodnu dokumentaciju.

Uslov za primenu neoporezivog iznosa nije dostavljanje računa od strane zaposlenog već je dovoljno da se ti troškovi dokumentuju putem faktura ili Ugovora o radu.