Kada dvoje zaposlenih rade na istoj poziciji pod kojim uslovima moraju imati istu a pod kojim uslovima različitu visinu zarade?

Obračun zarade utvrđuje se na osnovu više faktora koji su propisani kolektivnim Ugovorom kod poslodavca, nezavisno d toga koliko ima zaposlenih na istoj poziciji.

Kada je u pitanju pravo zaposlenih da imaju istu visinu plate za istu poziciju koju rade, ono mora biti utvrđeno pravilnikom i ne sme biti prekršeno od strane poslodavca osim u određenim slučajevima.

Radna pozicija je utvrđena pravilnikom o sistematizaciji, koji podrazumeva naziv i opis poslova, stručnu spremu koja se zahteva za datu poziciju i broj izvršilaca.

Međutim postoje izuzeci kada se za jedno radno mesto može utvrditi najviše dva uzastopna stepena stručne spreme.

U praksi se najčešće dešava da na jednoj radnoj poziciji bude po jedan izvršilac. Izuzetak su velike kompanije koje imaju organizovan smenski rad pa više izvršilaca radi jedan posao u različitim smenama.

Zakonsko pravo zaposlenih na jednaku zaradu za isti rad ili rad iste vrednosti koji ostvaruju kod poslodavca:

Zaposleni ima na zaradu propisanu opštim aktom kod poslodavca, ali i na jednaku zaradu kao i njegove kolege koje rade na istoj poziciji. Po Zakonu svi zaposleni koji rade na istoj poziciji ostvaruju pravo na jednaku zaradu.Takođe ostvaruju pravo na istu zaradu za rad jednake vrednosti, taj rad iste vrednosti znači rad za koji se zahteva isti stepen stručne spreme.

Ako pođemo od činjenice da zaposleni ima pravo na zaradu za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, a to je prema članu 106. stav 1 Zakona o radu zarada koja sadrži:

-        Osnovnu zaradu

-        Deo zarade za radni učinak

-        Uvećane zarade

U ovom slučaju podrazumeva se da samo osnovna zarada mora biti jednaka za sve, dok druga dva elementa zavise od učinka i sposobnosti zaposlenog pa su u skladu sa tim podložna promeni.

Osnovna zarada propisana je količinom i vrednošću tog posla što se izražava kroz visinu koeficijenta utvrđenog za sistematizaciju poslova na radnom mestu. Drugi element osnovne zarade predstavlja cenu rada po koeficijentu posla i zavisi od finansijske mogučnosti poslodavca,

Važna činjenica je da osnovna zarada iako zavisi od poslodavca ne može biti manje od cene minimalne zarade.

Osnovna zarada u pojedinim slučajevima može biti različita, kada se količina urađenog posla jasno može definisati, npr u proizvodnji gde se učinak može izmeriti količinom proizvoda koji se ostvare na mesečnom nivou.

Pravo na minimalnu zaradu može se izmeniti jedino u slučaju da zaposleni ne ostvareni minimalni učinak koji se zahteva od njega na toj poziciji i u skladu sa tim osnovna zarada može biti manja. Isto važi i za zaposlene koji ostvare dodatni prihod koji je viši od predviđenog standarda oji se očekuje i za svoj trud zaslužuje veću osnovnu zaradu.

Ugovaranje osnovne zarade u slučaju kada je posloavac na poslovima na kojima  treba da radi više zaposlenih utvrdio alternativni zahtev stručne spreme:

U praksi se retko dešava da se na određenim poslovima zahteva srednja ili viša stručna sprema za određene zadatke koji su manje ili više zahtevni. Po Zakonu ako zaposleni koji nemaju istu stručnu spremu rade isti posao imaju pravo na jednaku zaradu bez obzira na stručnu spremu koja je propisana za tu poziciju.

Primena odredbe člana 104. st 4. i 5. Zakona o radu o nepoštivanju prava zaposlenih na istu zaradu za rad na istim ili sličnim poslovima :

Odluka poslodavca ili sporazum sa zaposlenim koji nisu u skladu sa stavom 2. ništavni su kao i kod slučaja povrede prava  iz stava 2.ovog člana zaposleni ima pravo na naknadu štete.

U slučaju povećane osnovne zarade poslodavac mora imati jake argumente za to, jer u suprotnom se smatra da je učinio diskriminaciju u odnosu na druge zaposlene zaposlene na istoj poziciji.