Poslovna imovina preduzetnika i njegova lična imovina predstavljaju jedinstvenu pravnu i ekonomsku celinu. Drugim rečima, preduzetnik nije poseban pravni subjekt, već samo forma u kojoj fizičko lice obavlja privrednu delatnost. Zbog ove činjenice, uzimanje koje preduzetnik vrši iz poslovne imovine za svoje privatne potrebe ima drugačiji poreski tretman, od uzimanja iz imovine koje vrši vlasnik privrednog društva. 

Kada je u pitanju uzimanje iz poslovne imovine za privatne potrebe preduzetnika, u praksi se postavljaju sledeća pitanja: 

-da li preduzetnik ima pravo da poslovnu imovinu koristi u privatne svrhe,

-da li se po osnovu uzimanja iz poslovne imovine preduzetnika plaća neki porez,

-koliki iznos preduzetnik ima pravo da podigne sa poslovnog računa, 

-na koji način uzimanje iz poslovne imovine utiče na utvrđivanje oporezive dobiti u poreskom bilansu preduzetnika? 


Odgovore na neka od navedenih pitanja ponudićemo u nastavku teksta. 

Pravo preduzetnika da poslovnu imovinu koristi u privatne svrhe 

Zakonom o privrednim društvima kojim se uređuje pravni položaj preduzetnika nije propisano ni jedno ograničenje kada je u pitanju pravo preduzetnika da imovinu stečenu poslovanjem koristi za privatne potrebe. Sa pravnog stanovištva, preduzetnik može slobodno da raspolaže svojom poslovnom imovinom. Na primer, može svoju poslovnu imovinu da ulaže u određene poslovne poduhvate, može da je iskoristi za privatne potrebe, da je otuđi uz naknadu ili bez naknade itd. Ovo pravilo je i logično, s obzirom na činjenicu da preduzetnik (za razliku od vlasnika privrednog društva) odgovara svojom celokupnom imovinom (i poslovnom i ličnom) za sve svoje obaveze. 

Nepostojanje obaveze plaćanja poreza na osnovu uzimanja iz poslovne imovine preduzetnika 

Preduzetnik po osnovu uzimanja poslovne imovine u privatne svrhe nije dužan da obračuna porez. Naime, preduzetnik na ovaj način ne ostvaruje nikakav prihod koji bi se oporezovao, jer ne postoji pravna i ekonomska odvojenost njegove poslovne i lične imovine. Drugim rečima, uzimanje iz poslovne imovine za privatne potrebe preduzetnika predstavlja upravljanje i raspolaganje sopstvenom imovinom, a ne prihod preduzetnika koji bi se oporezivao. 

Predmetno pravilo važi kako za preduzetnika koji porez plaća na paušalno utvrđen prihod, tako i za preduzetnika koji porez plaća na stvarno ostvaren prihod, i to nezavisno od toga da li se preduzetnik opredelio ili ne za isplatu lične zarade.