Odredbama člana 3. Zakona propisano je da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga koje obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku. S tim u vezi, poslovi i radnje koje advokat preduzima u cilju pružanja pravne pomoći u okviru bavljenja advokaturom smatraju se uslugama pruženim uz naknadu i predmet su oporezivanja PDV. 

Imajući u vidu da za promet predmetnih usluga nije potrebno poresko oslobođenje, promet advokatskih usluga koji vrše obveznici PDV-advokati (odnosno obveznici PDV-ortačka društva čiji su članovi advokati) oporeziv je PDV u skladu sa Zakonom. Međutim, u nekim posebnim slučajevima promet advokatskih usluga može biti oslobođen PDV sa pravom na odbitak prethodnog poreza, kao npr. ako se promet predmetnih usluga pruža stranom diplomatsko-konzularnom predstavništvu ili međunarodnoj organizaciji, odnosno za lične potrebe stranog diplomatsko-konzularnog predstavništva ili međunarodne organizacije ili je promet predmetnih usluga oslobođen na osnovu međunarodnog ugovora i sl. 

Prema odredbama člana 12. st. 1. i 2. Zakona, mesto prometa usluga je mesto u kojem pružalac usluge obavlja delatnost, a ako se promet usluga vrši preko poslovne jedinice, mestom prometa usluga smatra se mesto poslovne jedinice. Saglasno navedenom, mesto prometa advokatskih usluga smatra se mesto u kojem primalac usluge ima sedište ili stalnu poslovnu jedinicu (za koju se pruža usluga), odnosno prebivalište. To znači da se advokatske usluge smatraju izvršenim u Republici Srbiji samo ako se pružaju licu koje ima sedište ili prebivalište u Srbiji, odnosno stalnoj poslovnoj jedinici stranog lica u Republici Srbiji. 

U suprotnom, ako je primalac advokatskih usluga strano lice, tj. lice koje u Srbiji nema sedište ni stalnu poslovnu jedinicu za koju se pružaju usluge, odnosno prebivalište, mestom prometa tih usluga smatra se inostranstvo, a promet predmetnih advokatskih usluga nije predmet oporezivanja PDV u Republici Srbiji.  

Međutim, u neposrednoj primeni Zakona se kao sporno pojavilo pitanje ko je primalac advokatske usluge u slučaju kada jedno lice angažuje advokata, a advokat zastupa interese drugog lica. To je npr. slučaj kada član porodice okrivljenog angažuje advokata koji zastupa okrivljenog u krivičnom postupku – postavlja se pitanje da li je primalac usluge okrivljeni ili član porodice okrivljenog koji je angažovao advokata. Ministarstvo finansija je zauzelo stav da se primaocem advokatske usluge smatra lice u čijem interesu se pruža advokatska usluga (tj. u navedenom primeru okrivljeni), a ne lice koje je angažovalo advokata.